Kolumne

četvrtak, 12. prosinca 2019.

Željko Bilankov | Afrika na kraju puta


(trinaesta kratka priča pisana pretežno šoltanskim dijalektom)

Dok se na obzorju stidjivo rajala zora, luka Taranto polako je pušćala iz svojeg krila, brod pripun ruvinjanih judi, na još jedno putovanje u neizvisnost...na put prima nikon drugon svitu, dalekoj i teploj Afriki. Nemirne oči radoznale dice, koju Inglezi nisu uspili potirat sa kuverte, gledale su niz trup broda u pinu i valove, naginjući se priko ograde. Za njih je to bi još jedan doživljaj i razlog za prostodušnu dičju igru, ka da gredu na novi bezopasni izlet.., a bilo je sve, samo ne to. Kad se konačno raščistila paluba, a zrake sunca obasjale konture „Empire pridea“ i pratećih brodova u konvoju, pučina Mediterana otvorila se prid njima.

Tribalo je dobro osigurat ovi put, jerbo ništa ni smilo bit pripušteno slučaju, pa su ih, osim razarač i podmornic, štitili i saveznički avijoni.., a unutar broda, u zatvorenin dilovima i tamo di se jilo, odnosno u gabinan i skladištima za robu, bi je smišten cili ti svit...veli broj judi u zapravo malešnom prostoru i sa grubin uvjetima za život, mora je izdržat pet-šest dan kalvarije po moru. Čuli su da gredu za Afriku, ali nisu znali kojon roton?!...Inšoma, moj otac, Marinko mali, kako su ga zvali, nikad ni moga mirovat, pa je iskoristi jedan trenutak nepažnje mornara i uteka vanka. Ma, jema je ča i vidit, sa desne strane broda ukaza se lipi škoj, a on bidan, brž ni moga znat da je to Sicilija, poče je skakat po kuverti i vikat: „Judi, judiii, eno Šolteee!“. Naravski da su odma mnogi potrčali na ponistre, zavarani berekinadon mojega oca, a bome su niki otili vanka da se uvire u to, jerbo in je uni lažnu nadu. Mejuto, Inglezi su se brzo obadali i zabranili ikome da gre na palubu, a moga su Marinka vratili oklen je i pobiga. Maa, ovi njegov škerac ni proša bez jutitih pogleda prima njemu i beštimji razočaranih judi, a bome je i dobi jednu zamlatnicu od oca, mojega dida Luke,..a moga je i gore proć da se ni baba Rafaela umišala svojin autoriteton i tisnula didu od malega...Eeh, da...pomalo je i Sicilija ostajala za njima, a široko more dozivalo ih sebi.

Teški su bili dani i noći u tim skučenin brodskin prostorima natrpanin ka šipak,..loša hrana, slaba higijena, povraćalo se, kašjalo, judi su bili puni ušenak i svraba, pa je sve to još više stvaralo nervozu meju sviton. Nažalost, bolovalo se, umiralo, a nike su žene i u takvim okolnostima rodile dicu. Koja je to samo srića bila, a suze radosnice ličile su njiova umorna lica...načas bi se zaboravilo na sve muke i posebno neugodni vonj, koji se širi brodon...Za izbiglice ovo je bilo i putovanje u nepoznato, obilježeno strahom i svim mogućin nedaćan na moru. Bila je potribna najveća moguća sigurnost, pa su judima podiljeni pojasi za spašavanje, a česte su bile uzbune, odnosno vižbe za slučajeve opasnosti, posebno od švapskih napadi iz zraka. Nikad se ni moglo znat kad je prava, a kad falša uzbuna, pa je svaki zvuk brodske sirene stvara novu paniku i strah, naročito meju ženan i dicon.

Vrime in je sporo prolazilo, a proživili su i grube nevere, koje su in donile puno dodatnih nevoj, sve dok nisu došli u blizinu libijskog grada Benghazija. Odjednom, niko je zavika: „Eno Afrikeee!“ i više se jude ni moglo fermat, da ne pohrle vanka. Stajali su ka ukopani, tišćući se za ogradu broda, očiju punih suz i rič zarobjenih u grlu,..da bi malo potla iz njiovih srdaca izašlo oduševljenje uz radosno klicanje i podinute ruke, a šćapi i kape letili su u nebo...Ipak, to ni bi kraj njiova puta, kako su niki mislili, jerbo su otle nastavili uz obalu, najsigurijon roton do krajnjeg odredišta, do luke spasa, Port Saida.., a tamo je prvo ča su vidili bi veli spomenik Ferdinandu Lessepsu, graditeju Sueskog kanala. Parilo se ka da će progovorit i naklonit se u znak dobrodošlice, našem iscrpjenon, ali ponosnon i hrabron narodu Dalmacije! Egipat ih je primi ka svoje i ko je tad moga znat, da će mnogi u Afriki ostat skoro dvi godine, na vrućen pisku daleko od rodnega kraja!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.