poput sjene
sama
hoda nečujno kroz snove
hladnim hodnicima
pored teških zidnih ogledala
bijelo-crnog odsjaja.
Hoda dvorcem
individualiziranih galerija,
kojim
miris truleži i spaljenog mesa,
nekim čudnim
i neprepoznatljivim silama,
nježno lebdi zrakom
sivim od vremena trošenja životnih ciklusa…
odrastanja,
starenja,
umiranja.
Gola,
poput sjene
sama
hoda nečujno kroz snove
nezaustavljivo ubirući plodove
svojih koraka,
kako bi na kraju svog performansa,
djelićem svoga bića,
spoznala istinu
o smislu svog bijelog
i crnog zrcalnog odsjaja
u nemirnoj vodi
matičnog izvora
postanka.
Gola,
poput sjene anđela
sama
tiho plače na dnu jezera.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.