Vražje očale gdje li su? Stvari su stalno iste.
Prognoze su nam loše, ljudi su beskrvne volje.
Tragovi srna ko slova migoljaju kroz polje.
I pada kiša, stalno. Naši se podrumi čiste.
Iznose napolje kramu, tajne, odluke loše.
Djela filozofa grčkih, drame iz renesanse.
Bože, kamo te stvari, što su nam davale šanse?
Kroz pukotinu neku u tamu propadoše.
A u načelu, recimo, idu li bližnji u javnost?
Je li im bolno uvijek birati pravu stranu?
Otimati se s nekom gorilom za istu granu?
Ne zna se što je mjera i što je mjerodavnost.
No, tu su cvikeri, ipak! Ljudi su jeftina roba.
Kako da snovi ožive, da ljubav ima pravo?
Disati trebalo bi, slobodno, jesti zdravo.
Sad vidim: sve je po starom. Sumrak našega doba.
20. 11. 2018.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.