Kolumne

srijeda, 30. listopada 2019.

Jasmina Bosančić | U spomen na Doru Pfanovu


Dora Pfan, izvor fotografije
http://proleksis.lzmk.hr/41588/
( 30. X. 1897., Zemun – 21. VII. 1989., Zagreb)

Dora Pfanova (rođ. Pfann) jedna je od  naših prvih pjesnikinja koje su prihvatile formu pjesme u prozi. Pisala je i lirske pjesme u vezanom stihu,najčešće sonete. Nije formalno pripadala nijednom književnom pravcu,ali je svojom poetikom utrla put krugovašima i razlogovcima.  Prvu fazu stvaralaštva Dore Pfanove činila je tzv. slikovna poezija („Pjesme I.“,1932.). Drugu fazu, u kojoj se više okreće pjesmi u prozi,tzv. gramatička poezija („Pjesme II.“, 1938.).
 
Poezija Dore Pfanove u sebi spaja erudiciju i duboku sentimentalnost. Obrađivala je egzistencijalne teme iz perspektive introvertnog subjekta koji svijet doživljava u arhetipskim slikama i  sinkronitetu ontološke i gnoseološke zbilje. Budući da  se znanstveno zanimala za psihologiju , a hobistički za parapsihologiju, domišljatim semantičkim rješenjima povezivala je intuitivna životna iskustva s pjesničkim diskursom. Možemo reći da su njezine pjesme osviještena intelektualna refleksija na emotivne manifestacije pjesničkog subjekta. 

Jezični stil kreće se od sinestezične opširnosti do sažete poslovičnosti izraza.

Okret prema nadrealističkim fenomenima donosi apsolutnu usmjerenost pjesničkog subjekta  prema komunikaciji sa samim sobom (propitivanje smisla života, definiranje samosvijesti, gradacija potreba i želja), ali donosi i  znatiželju za ezoterijom, što se u pjesmama očituje kao sentenciozna zaokupljenost dušom.  Osjećaji i osjetilni dojmovi u pjesmama Dore Pfanove nisu stanja,nego radnje. Duša je opipljiv svijet u kojem se događaju stvarni događaji . Duša u njezinim pjesmama živi i djeluje intuitivno. Intuicija je vrutak spoznaje te interpretativni obrazac zbilje. Jezični stil je raznolik: s jedne strane, prepun konceptualnih metafora,pjesničkih slika sa psihološkim i parapsihološkim motivima,introspektivne minucioznosti i intertekstualnosti, a s druge strane, sačinjen od  jezgrovite gnomičnosti, leksičke pragmatičnosti, dramske retorike, epistemološkog simbolizma. Svijet poezije Dore Pfanove bio je satkan od sanjarenja i maštanja, samoće i tišine,intuicije i spiritualnosti. Njezine pjesme istražuju prostor između govora i tišine, gotovo na dramski način.

Za Doru Pfanovu samoća je bila način postojanja, i to je utkala u svoju pjesničku estetiku.

Također, Pfanova je pisala eseje i novele, prevodila s engleskoga i francuskog jezika, pisala znanstvene radove iz psihologije. Radila je kao gimnazijska profesorica. Po struci je bila profesorica francuskog jezika i filozofije. Imala je doktorat iz psihologije. Ipak,najviše traga je ostavila kao pjesnikinja.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.