Gita Radiković | Mrvica

Kakav je osjećaj spasiti životinju? Razmišljala sam koju priču napisati povodom Svjetskog dana zaštite životinja. Imala sam mnogo ideja, ali se nisam znala za koju odlučiti. Kako živim uz sami rub šume, često kroz prozor ugledam šumske životinje. Vidjela sam srne, fazana, lisicu, jazavca, ježa, sivu čaplju i rodu, a svima je zajedničko da sve teže pronalaze hranu i mjesto za život. I tada mi se priča dogodila! Tužna priča sa sretnim završetkom. Jednog poslijepodneva, moji roditelji su se vraćali kući s kartonskom kutijom u rukama. Iz nje se čuo nekakav čudan jauk. Mislila sam da su donijeli piliće. Kad sam otvorila kutiju, unutra je bio mali mačić. Bio je crn kao ugljen, čak mu je i njuškica bila crna. Bio je prestrašen, premoren, mokar do kože i izgladnjeli. Neki loš čovjek ga je odbacio pokraj puta, te je skoro završio pod kotačima automobila. Moj tata je otrčao na cestu, te ga u zadnji čas spasio ispred jurećeg auta. Nazvala sam je Mrvica. Mrvica je već treći mačak kojega smo na isti način spasili. Pripremila sam joj košaru s toplim ležajem, posudu s pijeskom, zdjelice s hranom i vodom i ono najvažnije - puno ljubavi. Čak i sada kad pišem ovu priču, Mrvica mijauče i poziva me na igru. Kakav je osjećaj spasiti životinju? Izvrstan!

Gita Radiković, 2.a

OŠ Petar Zrinski Šenkovec

Šenkovec, Maršala Tita 21

40000 ČAKOVEC

učiteljica: Gordana Magdalenić

Povodom Svjetskog dana životinja 2019