Poznati hrvatski domoljub i poduzetnik Anton Kikaš već godinama živi i radi u Torontu (Kanada). Rodom je iz Bijakovića (BiH). Najpoznatiji je po svojem humanitarnom radu, poglavito u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Dobitnik je i značajnijih nagrada i priznanja. O njemu je Jakov Sedlar snimio i odličan dokumentarno-igrani film „Nisam se bojao umrijeti“. Međutim, manje je poznato da se uspješno bavi i pisanjem poezije. Sudjelovao je na brojnim recitalima, a neke su mu pjesme i uglazbljene te izvođene na najpoznatijih hrvatskim festivalima.
Stihove sam počeo pisati tek 1988. Uzor mi je Antun Gustav Matoš. Radujem se kad čujem da ljudi vole poeziju. A o čemu pišem? Zanimaju me razne teme, baš kao i svakog pjesnika - rekao je.
Pitamo ga, koju pjesmu želi da mu objavimo. Nije se puno dvoumio već je odmah odabrao pjesmu o majci.
Svi imamo samo jednu majku – nastavio je. Za vrijeme života možda joj ne znamo dati ljubavi koliko zaslužuje. No, neka ostane u sjećanju i u jednoj mojoj pjesmi...
Zaslugom ovog čovjeka s velikim srcem, kako ga nazivaju, u Kanadi je osnovana i Katedra za hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu Waterloo.
Nema ni jedne veće kulturne i ine akcije u Kanadi, a da u njoj i on ne sudjeluje.
TEBI, MAJKO
Sjedim uz obalu i gledam rijeku
kako blago krivuda i mirno teče
i u posljednjem odsjaju zalaska sunca
iznenada prepoznah
ljepotu Tvojih plavih očiju
i osjetih žarku želju da Ti stihovima
podarim mali dio svoje ljubavi,
Majko,
Ti si simbol mojega bića
Ti u dubini moje duše;
Ti si čežnja moje radosti
i najljepših dana moje mladosti.
Kad mi je u djetinstvu teško bilo
utjeha moja uvijek bijaše Majčino krilo;
a Tvoj topli zagrljaj pred spavanje
bio je Tvoje, za laku noć, najslađe davanje.
Sjećam se i onih vrućih ljetnih dana
kada smo zajedno klasje pšenice brali,
da bismo našoj brojnoj obitelji
uz Božji blagoslov kruha dali.
Ti si onaj brižni šapat
što me zorom budit znao
i zato svakoga dana zahvaljujem Bogu
što Te je mojoj duši, zauvijek dao.
A danas, kada Te Majko nema više,
Tvoja me sjena još uvijek posvuda prati
i znam da ću jednoga dana
u Božjem vrtu s Tobom,
cvijeće ponovo brati.
Mladen Pavković
Mladen Pavković
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.