Posvećeno
Okitiš svoju ljubav kao božićno drvce;
Sve uokolo od tog' blagdanski se posloži.
I dodir drage ruke kad osjetiš na koži,
Trese te dobra struja i mravci idu vrvce.
Ti stavljaš nakit biran: sva čuvstva i vrline,
Ljubav je tvoja Netko sa suncem usporediv.
Zaštićen vaš je svemir, od bola nepovrediv:
Tu ne čuje se jauk ni glas iz pustoline.
I oholo se smješkaš na tuđa krizna stanja-
Drugačije je tvoje, ti si od boljega soja.
Tvoja je ljubav bolja, već stoga što je tvoja,
Izdaje u njoj nema niti razočaranja.
A jednom ipak dođe: progledaš kao mače,
U košari od pruća, gdje sve je potaman bilo.
Nježnost ti više ne da da joj sjedneš u krilo,
I šutaju te nogom i stalno ti se plače.
To iluzije tvoje sada ubiru danak:
Ne čuje ljubav bivša molitvu suncotražnu.
Ne opravdava doktor tvoju srcobolju lažnu:
U životnoj ti školi bilježe izostanak.
No, kako to već biva s bićima nestalne ćudi,
Od božićne se jelke vatra za roštilj pripravi.
To ljubavnik bez mana razočaranje slavi:
Sretan je kad se bez rane u Istini probudi.
5. kolovoza 2018.
Flora Green
Ilustracija: Josip Škerlj (Internet)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.