nedjelja, 9. lipnja 2019.

Monika Herceg | Sram


Boga sam poznavala intimnije nego ostatak obitelji
Dan u tjednu kad smo se kupali
ulazila bih u kadu zadnja jer sam bila najstarija
i u mutnoj tekućini
pritiskala kožu i trljala
Voda je tijelo pakirala u svježu tamu
Tamo gdje je bilo najmekanije
trebalo je držati dugo
da ne propadnem kroz svoje dno
Stiskala sam dok ne utonem u zvijezdu

A on, bog, izmigoljio bi iz kreveta
koji je zaudarao na mokraću,
gol i bradat
tražio da potisnem hrđanje
tijela pod tijelom

Bilo je lako tražiti boga u vodi, ili u cipelama
Voda je bila petolitreno jezero svakog utorka,
a kožne cipele bile su poslane poštom iz Italije za izbjeglice
U njihovoj izgaženoj, udobnoj crnini
on je klopotao sa mnom
i stiskao dok ne bi bol
probila u žuljevima

Nitko mi nije vjerovao da on nije ni dobar ni loš
Samo je tjerao moje dlačice da potamne
i kada je bilo vrijeme
otvarao je vrata
da me potopi sram


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.