srijeda, 5. lipnja 2019.

Monika Herceg | Prvorazredna ptica


Fotografija: Monika Herceg, nekad, negdje u Zagrebu
One prosipaju zareze kad pripremaju seobe,
sazrijeva vjerojatnost opet prazne maternice

Majka je vrabac pune kosti

Otpuhne dokaze o okrugloj zemlji s obzora,
ukošti svijet u sjemenku za jedan od pet međuobroka
i razrijeđenog kljuna
savije cvrkut u pažnju prema pogodnoj vremenskoj prognozi
Glave naslonjene na srce servera pažljivo prati
algoritam za napuhavanje oblaka



Vjetar mora disati udah u krilo, izdah niz krilo

Jednom se u kronično umoran organizam spustila oštroumna ptica
i pitala zašto ne zaoštrim glas prema bogu
Samoća je netopiva pa izaziva
prometne zastoje ili infarkte
Nikad ne kuham jer bih kuhala samo za sebe
Samoća je neslana čak i kad sam u morskoj vodi
dovoljno dugo da mi narastu ljuske

Spoznaja da se krila proizvode serijski kao vijci
znak su izmicanja povjerenja u božansko
Uvijek potisnem sjećanja o vlastitoj prirodi stroja
kad utonem u početnu točku

Bog često traži
da skočim poput prvorazredne ptice
i preskočim njegovu sjenu
Sjena je često tako velika da moje oči
nikad ne izađu iz mraka

Nema komentara :

Objavi komentar