Kontrolna točka je ponoć, pisat ću o tome
kako nam je prije nekoliko godina upala u juhu okrugla imenica
koja je ogolila Pepeljugu, pisat ću o nesavjesnom trošenju vremena,
o izmišljanju djetinjstva u deset kvadrata, o svježim krastavcima
na sniženju u čijem smo se gorkom okusu okupali kao da je
zamišljeno da nas otruje ljetom
Pružaš mi vrhnje u čijoj se hladnoći utapa nenametljivo zelenilo,
naši prvi krastavci nakon rata, ali malo se sjećam
Ti mi prepričavaš da sam bila brbljava i nezasitna,
da nisam znala reći hvala ili prestati, da smo od gladi za svježim povrćem
umanjili noć i sjeli joj u krilo kao umiljati mačići
Moji su strahovi uvijek bili jednako obojani vapnom,
izjedajući, ali utišani ponori. Sav taj mrak koji sam držala u kosi
padao je u obroke, nisi ga znala počešljati, nisi ga znala iscijediti,
a ja sam šepala sama u sebi godinama
misleći da je dno blizu, uvijek u beskonačnom padu
Hoće li ikada biti lakše?
U zadnje vrijeme prije sna u mene navali ono more
koje smo jednom upoznali
Imam rabljeni kupaći kostim s delfinima
koji mogu pojesti sve zlonamjerne poglede iz dubine.
Prestravljena sam spoznajom
da sam predaleko od obale,
da sam samo točka usred plave
i nikad se neću moći obraniti
od takve praznine.
Još uvijek ponekad prije pjesme
plutam u ohlađenom dubokom mraku
za koji mi se čini da je bilo koji komad
ponoći u kojoj se lako prevari glad
Ali nikad ne odustajem
od pokušaja da se
odgurnem
o apsolutno ništa.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.