Kolumne

utorak, 16. travnja 2019.

Pramcem u sumrak


Dobar dan, ja sam Valung!

Piše: Jelena Miškić

Počela je preduskrsna shopping groznica čemu svjedoče puni parkinzi obližnjih trgovačkih centara. Tako sam se i ja, sasvim bezazleno uputila u jedan na kraju grada spazivši u katalogu određeni broj namirnica koje aman-taman povećavaju konfekcijski broj bar za jedan. Uhvatila me malo nervoza pri pokušaju što bližeg parkinga na samom ulazu vukovarskog Kauflanda, totalno bezuspješnog blizu parkiranja naravno, ali brzo sam se pomirila da ne znam ulijetati kad treba. Žena je složila tako tužnu grimasu s tih troje djece na zadnjem sjedalu i jednostavno nisam imala srca, pomislila sam, definitvno - čokolada na max za takav izraz. Tako da sam se parkirala totalno lijeno negdje na samom kraju, na što Đuka dobija slomove živaca, gle! gdje si se stala!!! Koliko mi sad treba do ulaza, a onda natrag! A onda kolica odgurati opet tamo! E sva sreća ovaj put nije išao sa mnom. Ulazim u Kaufland u kojem se na samom ulazu prodaje voće i povrće kojeg nit ne vidiš jer je brdo ljudi odlučilo izvuć sve isto kao i mnoštvo kupaca pored njega iz ama baš zadnje kutije "jer su zrelije banane!". Gospođa viče vjerujem svom suprugu "Sagni se i izvuci ispod su!" I pokazuje mu da tu neku drugu tetu trkne malo kako bi se oslobodio put prema klementinama. Shoping kraljica u tom trenutku punu vrećicu mrkava zavitla preko moje glave koju on ulovi, pa si puse pošalju.

Sad mi oko trza.
Onako malo samo.

Spazim tulipane. Ne trebaju mi tulipani, ali su jako lijepi i jeftini. Ma to me razveselilo. Da! Kupit ću si sada tulipane i masnu čokoladu i trk kući na dobar film.Da! To je to! Ostavljam gladijatorske igre na placu Kauflanda, u trku grabim Milku nusnougat i probijam se prema blagajni.

Valjda tako izgleda carinska postaja prema Meksiku. Milijun ljudi, a dva carinika. Stojimo i čekamo.
Bip- bip blagajne 4 i 6 su otovorene, molimo kupce blagajna 4 i 6. Trenutak istine. Koju god da odabereš, sigurno ćeš pogriješiti. Ili "mogu ja, ja imam samo kiflu i jogurt, ili pukne traka za račune ili je nekom kartica otišla u vražju...

Pa opet čekamo. I čekamo. Je. Pukla traka. Sad će teta, namjestit će ju brzinom munje. Čekamo.

Ispred mene u redu stoje stariji gospođa i gospodin kojem zvoni mobitel. "Petre! Petre! Zvoni ti mobitel! I deda skoči k'o oparen:" Alo, Alo Mijo, je, reci!" Sad valjda Mio nešto strašno priča jer se deda savio u koljenima. Dere se "Alo Mijo!" Gura ženi mobitel, "Ne čujem ništa!" Otme joj mobitel iz ruke "Ako zoveš poradi šunke, rano smo došli, akcija je od sutra! Je, je te od kilu i po! Alo Mijo!"
Pola Vukovara zna da Mijo treba Pikovu šunku od kilu i pol.

Cupkam sa tulipanima u rukama kao da idem na vlastiti sprovod. Nešto me svrbe noge. Unutarnji monolog - Nije valjda alergija! Jao, garant je bilo nešto sumnjivo u onim tortiljama! Ma ne.... to sam jela prije dva dana, nemoguće. Nisam pila. Tko zna čime je Đuka špricao salatu i mladi luk! Ma nee...Nije to. Omekšivač?

Deda opet nešto objašnjava Miji, pa ženi. Skidam jaknu.

Ljudi moji ajmo malo, teta na blagajni ajmo malo života.

Ljudi moji što je ovo! Požar do struka penje li se penje i odjednom wuššššššššššššššššššššššššššššššš.
Sva sam gola voda. Osamsto stupnjeva mi je u rukama, obrazima, čelo mi je semafor koji pali crveno!
Baba i deda su taman stavili svoje stvari na traku.

Frižider! Frižider! Carstvo za frižider!
(savjet starije kolegice, kaže kad te opali - otvori vrata frižidera i to pomaže)
Cup! Cup! Frižider! Cup! Frižider!

"Oprostitie gospođo!" - Skidam hudicu sva zajapurena. "Evo 2 kune za vaša kolica! Hitno je!"

Žena me blijedo gleda, a ja kao paprika. Trpan u kolica jaknu, majcu, tenisice i čarape sam skinula i vozim reli s kolicima preko ostatka reda, do početka rampe i ponovnog ulaska u Kaufland. Bacam škripu na skretanju.

Jao majko mila frižideri su na skroz drugom kraju, manta mi se! Izgore ja! Gotovo! Sponatano ću sagorjeti na sred Kauflanda sa glavicama kelja. Kakva huda sudba.

Kad li na vidiku vitrina sa šatro friškim salatama i preljevima za iste.

Gurnuh glavu unutra. Nakon par sekundi u maniri bariton basa - "Dobar dan" - kaže on "Dozvolite mi da se predstavim" - sasvim ljubazno - "ja sam Valung!"

"Ma mrš tamo!" ..Grlim smutije šarenih boja. Divota

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.