Sven Adam Ewin | Vraćam se Ninočki Vasiljevnoj

Pozdravljam svaku pticu. I svaku voćku.
Pjevam o Nini. Uz zvuke balalajke;
Svaka mi breza nalik je na Ninočku;
Konačno stižem toj kolibi iz bajke.

Sobovi njeni mirno kalinu brste.
Prozoru priđem... I tu sam naglo stao.
Uzdahe čujem... Podigoh se na prste.
A kraj nje mladić, od strasti prolistao.

Iz mene (od tog pohotnog mladog mesa),
Istog trena sibirski tigar zareži.
Odškrinem vrata, izvan sebe od bijesa,
Pogledam bolje... A pored Nine leži:

Svježe ubrana, mlada brezova grana,
Kojom izgoni stršljene iz svog stana.