nedjelja, 3. veljače 2019.

Rozalija Marija Vrcek | Oprosti mi


Krivnja je moja duboko u meni
običnom oku nevidljiva.
Izdaja bješe podla, mizerna, riječ uvredljiva i svadljiva.

Znanje, govorila si, znanje je jedino što želim znati!
A ja k'o škrtac, bijednik pravi, baš to ti ne željeh dati.

Nema opravdanja za moju narcisnu sebičnu rabotu...
Tebi, osvetom jačeg, al' u stvari sebi pripremih Golgotu.

Mladost tvoja, (tanahne ruke), što divni dar Erosa je uzvišenog,
mudra bješe. Otišla si bez riječi , našla drugdje vrelo kova učenog.

I gledam, ti meni sada ravnodušno u lice ozbiljno zboriš
kad bez sjećanja i bijesa kazuješ to znanje što voliš.

Priznati moram, savjest lažna muči me grižnjom svojom
Od sujete dolazi, jer ne mogah te ni jednom nazvati mojom.

Nema komentara :

Objavi komentar