subota, 23. veljače 2019.

Octavio Quintanilla | Loneliness - Usamljenost



Loneliness   

As a boy, I’d climb trees,
reach into nests birds
would leave unattended.
I’d fill my hand
with small eggs, and often
one or two hatchlings
would stare at me
from behind the sprigs.
There were times I wanted
to take them home,
keep them as my own,
raise them, imagined their beaks
would one day open
to call me, “Father.”

Usamljenost

Kao dječak, penjao sam se na drveće,
posezao u gnijezda koja su ptice
ostavila bez nadzora.
Ispunio bih ruku
malim jajima, i često bi
jedan ili dva ptića
gledali u mene
kroz grančice.
Bilo je trenutaka kad sam želio
ponijeti ih kući,
zadržati ih kao svoje,
odgojiti, zamišljao da će se njihovi kljunovi
jednog dana otvoriti
i zvati me, „Oče“.


Prijevod: Vedran Smolec

Objavljeno u suradnji s Danijelom Trajković

Nema komentara :

Objavi komentar