Ljubica Rogulj | Trideset tri Božiča oca je majka čekala

Voštanica je  u čekanju tinjala
Do ruba na dlanu dogorila
Da zavara noć
Krunicu je molila
Još jednom poslije zadnjeg oćinaša
Dali smo dobro pokriveni
Provjeravala
Dvanaest tisuća zornica
Dvanaest tisuća bracanja Zdrava Marija
Trideset tri godine žela i sadila sama
Na sva naša htjenja strpljivo odgovarala
Nije bilo lijeka za opekotine njenog dlana
Božićna bajka s ocem kratko je trajala
Čije li je dugove duše ispaštala
Kako u samoći guta suze
Na noge sam se propinjala
Kroz ponistru   Krišom gledala
U gluhim noćima u njenu postelji se uvlačila
Nježno bi me po kosi pogladila
Hvala ti Bože
Evo mom bolu melema
Tiho bi prozborila