Mirna Weber | Božica Jelušić: Kotačev slavopoj

Varaždin.13.11.2018

Povodom promocije stihozbirke Kotačev slavopoj,  autorice Božice Jelušić

(kratki osvrt, s naklonom)

Ne postoji Pjesnik koji bi mogao nešto napisati o novoj zbirci pjesama najbolje hrvatske pjesnikinje Božice Jelušić. Zaista ne vidim nikoga u širokom obzoru eminentnih majstora riječi.

,,Kotačev slavopoj” je izvanserijski poetski bljesak, pandan bezvremenskoj lirici-škrinji punoj blaga, najširi god hrastovog drveta s biljegom od izvrsnosti. Korijenje mu je znanje i baza, deblo memorija, a krošnja emotivna raskoš i ono nešto, vidljivo iz bliza, a opipljivo izdaleka.

Pjesnikinja je majstorica klasičnog stila pisanja poezije i ne odstupa od  njega, već ga desetljećima brusi i usavršava, pliva u njemu kao riba u vodi, izvodi akrobatske elemente i virtuozno se poigrava riječima, baš kao Paganini poetskog svijeta, izgarajući do posljednjeg takta (stiha).

Čitatelje bih skromno uputila da obrate pažnju na mnoštvo izvornih rima koje su zapravo, rekla bih, u potpunosti izvorne (nikada ih još nitko u hrvatskoj poeziji nije uvrstio u svoje pjesme), zatim na izvorne misli (Tko bira hod po rubu, taj ni za čim ne žali), te na vrlo dojmljiva poantiranja u posljednjim stihovima pjesama, koja bih usporedila sa srčikom biljke u punom cvatu.

Zbirka se sastoji od pedeset i šest pjesama. Većina pjesama su impresije posvećene određenom životnom momentu, događaju, začinjene promišljanjima-pitanjima i odgovorima na određeni doživljajni impuls (Barska metvica, Kazna ,Kotačev slavopoj, O kružnom kretanju vremena, Raport obalne straže, Traktat o vjetru, Život, Lauda parafinska, Snjegopis,završnica, Za visok život...).

Posebno bih izdvojila pjesme posvećene prirodi (u kojoj pjesnikinja traži svoju dubletu), koje su prazničkog, ali emotivno smirenog tona , pune ljubavi prema naturi (Januarsko hodočašće, Javornjak, primisao na vječnost, Proljetni pokret, u polusnu, Rujanska arabeska…), zatim pjesme inspirirane putovanjima (Zrinjevac, zima, Motovun, Razglednica iz Ljubljane, Stari zamak u Moravskoj, U nepoznatom).

Sve su pjesme u zbirci ljubavne! Iako je samo jedna u punom smislu riječi ljubavna (Trebaš nekom). Ljubavne su jer sadrže pregršt emocija, pale nas i gase, pokreću i smiruju, stavljaju osmijeh na lice, podižu nam obrve, iskrivljuju usne, izmamljuju poneku suzu…

Pjesme sadrže sve emotivne varijacije, osim patetike.

Na kraju bih za ljubitelje poezije navela nekoliko pjesama koje su inspirirane književnošću (Znakovi pored puta, Stosonet, Skok u dalj, Sve više dana, Olovka srcolovka, Rimbaud).

Cijeli svemir se okreće poput kotača na biciklu. Taj je ritam na neki način sasvim sigurno pokrenuo i ovu stihozbirku.

Preporučam ju za pažljivo čitanje, s povjerenjem...