nedjelja, 7. listopada 2018.

Nataša Nježić Bublić | O divna, divna propasti svijeta



Možemo li biti mudri i ludi
u isti mah.
Da skrećemo sa tračnica,
pa im se vraćamo,
opkoljavajući njihov rezak jezik.
Možemo li palucnuti prstom,
pa reći da mnoge smo i mnoge voljeli.
Može li se prah pretvoriti u mlijeko.
Može li biti mudrih i ludih
a da ih ne mijenjaju mjesta
po kojima su mudrovali svoje ludosti.
Ljudi koji čuvaju granicu
tvrde;
Moćna je šutnja onih koji žive za trenutak u kojem će progovoriti,
probiti obruč.
I mi vidimo da pada mlijeko u prahu,
nešto poput atomske alkemije.
Ona će nas spasiti.
Jer nikad ne znamo zašto je nešto dobro
iako liči na smrt, bolest, bombe ili propast.

Nema komentara :

Objavi komentar