Kolumne

utorak, 18. rujna 2018.

Luka Tomić | Uzmi me, posudi me


Uzmi me, posudi me
kao najdražu knjigu
u načitano srce pospremi me
Izreci me kao tajnu riječ
i vinut ću se u čarobni zrak
šetaj me k'o da sam nestašni korak

Uzmi me, posudi me
al' samo kao nešto najobičnije
što ne silazi s lica svakodnevice
jer ako nas želja da budemo važni dotaknula nije
srce se srcem grije
i toplina poput dobre vijesti zarazno se širi
skoro da samog čuda
izgledajmo k'o obični leptir
što poljem bezglavo vrluda
nevažni svijetu, u ljubav spuštamo se prije

Uzmi me, posudi me,
al' samo ako se u tvojoj zemlji ljubav cijeni
izvuci mi snove iz lijesa
još do kraja čavli nisu zabijeni

Uzmi me, posudi me
jer svi moji carevi tvojim carstvom vladaju
i svi moji kmetovi samo tebi služe
sve moje otrovne rijeke za tvoje usne su pitke
svi tvoji ratovi moje su dobivene bitke

Uzmi me, posudi me
kome i kad, svejedno je
životu il' smrti
pupoljku trešnje il' uvenulom listu
lijepoj slici il' iskorištenom kistu
uzmi me, iako mogu živjeti sam
već sam bio polomljen
već sam krpio svoj san
al' uhvatim se kako šapućem uzmi me, posudi me
razvij mi grudi u najsnažnija jedra,
hajmo gaziti zlo snagom broda
u kojem okovan je vjetar

Uzmi me, posudi me
dijeli s Bogom prava na mene

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.