Sven Adam Ewin | Stari mladić

Ne! On se ne da... Na mladost još se fura.
I pritom štap u ruci sve jače stišće.
Svu svoju prošlost on ispred sebe gura,
Kao što smetlar gura jesenje lišće.

On bi da tu je - sve ono što mu znači.
Uspjeh... I moć... I novac... Slava i žene.
Ništa ne vrijedi. Jer vjetar malo jači,
Razbuca cestom sve divne uspomene.

Neke odnesu na potplatima ljudi;
A neke opet mačke u igri. Šapom.
Njemu ostane jedino da se čudi,
Kad sebe vidi samog. Sa svojim štapom.

No on se ne da. On opet prošlost skuplja.
Sad je gura u svoja upala duplja.