Možeš li smisliti pitanje-odgovor dovoljno brzo?
Možeš li?
Skriven iza debelog zastora
natopljenog hladnom krvlju neprijatelja,
smisli bilo što i pronađi rješenje
u ovoj naoko bezizlaznoj situaciju,
ili jednostavno odustani,
nastavi vegetirati u nekom svom,
samo tebi poznatom filmu.
Sve i ništa,
ništa i sve.
Kao i danas, jučer, sutra.
Kao oduvijek i zauvijek.
Sve i sve!
Ništa i ništa! Trudiš se uzalud.
Uzalud se trudiš,
zoveš vlastitu savjest,
ali si nesiguran i bojiš se mogućih odgovora na zaboravljena pitanja.
Vrisak očajnika u daljini kojeg ne prepoznaješ,
kojem se diviš
i bol koja uz njega ide,
koja trga, koja ježi kožu na rukama,
polako jenjava i stapa se sa šumom južnoga vjetra.
Ništa ne razumiješ i bojiš se ludila.
Možda kad ova faza završi
smisliš neki smisleni odgovor kojim zadovoljit ćeš svoju maštu
ili ćeš u protivnom nestati rastopljen u vodi
poput kapi medovine.
Možda
se samo pretvaraš u Albertovog „Stranca“,
ovaj put smireno, bez trunke nesigurnosti i ljutnje
na isprazni život kojeg si zaboravio živjeti.
Možda je ipak sve ovo samo još jedan san
kojeg ne možeš sanjati do kraja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.