Kao da moru oduzela si sol
Naoko, nepromijenjen je poredak;
Voda i nadalje živi između svojih uzredalih nemira,
zapljuskuje trbušaste i nazubljene obale,
a pomor ribe nitko i ne primjećuje
Tako bi i kataklizma stihova ostala prešućena pojava,
događaj nedostojan čuđenja
A ti bi, ne znajući jesu li te milovali snovi ili moje ruke,
osupnuta načas bila, uvrijeđena pomalo, lišena jutarnje navike:
Pročitati crticu o svojemu tijelu,
podsjetiti se kako je sinoć hirovalo
i hranilo ribe u mojim usnama
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.