utorak, 10. srpnja 2018.

Luka Tomić | Zvijezde su izmiješane



Zvijezde su izmiješane
Treba vremena i sreće da pronađeš svoju
Treba hrabrosti u ovom svijetu čekati
Treba ludosti i vjere da bi uperio pogled na svoje srce
I čekao dugo, dugo dok se ne pojavi na pravom licu
Toliko toga učinimo jer je vrijeme da se nešto učini
jer eto brzo starosti
Zar postoji vrijeme da budemo nesretni
Zvijezde su izmiješane
Potrebno je malo čarolije posuti po snovima
Potrebno je ponekad pozatvarati sve prozore svijeta
biti sam jer zvijezde su izmiješane
i treba im strpljenja da se poslože kako treba

Volim te, otkad se ti budiš, ne spava moja sreća
Otkad ti koračaš ulicama, veći su moji gradovi
Otkad si ti na ovoj Zemlji,
u tvojoj kosi pronalazim dio svog neba
i glas anđela u meni tvoj je glas
dok se smiješiš djevojčici
što pleše oko majčine noge
ali zvijezde su izmiješane
I treba ludosti, treba se zaderati
da ćeš ljubiti iskreno i bez srama
volim te ludo, neobuzdano
i nisam zbog toga manje muškarac
voljeti je moj zrak potrebniji od ovog zraka
da te poštujem, to je hrana što me više zasiti
nego ova hrana tijela
da sam ti vjeran, to je srce moje ljubavi,
u protivnom, u očima bila bi samo strast, isprazna želja

Zvijezde su izmiješane
ne zamaram se s tim što je vani
neka svi skupljaju svoja brda zlata,
neka kupuju poštovanje i ljepotu
neka služe bogu, koji se odmotava u vremenu kao i oni
U mom životu ti nisi vani, tamo si unutra
gdje smo oboje bez lica i gdje bol ne može da boli
i kad kažem da te ljubim u ovoj pjesmi, ne pomisli na kožu ili dodir
pomisli na vječnu prisutnost ljubavi
jer te volim puno dalje, puno više od tvog lijepog tijela
čekam te jer si moja zvijezda, a ja tvoj puni sjaj

Nema komentara :

Objavi komentar