Kolumne

četvrtak, 5. srpnja 2018.

Sven Adam Ewin | Voltaže




Smračilo se i nema sumnje,
Na me kreće strašna oluja!
Okomile se jake munje
Na moje snove slabih struja.

Kad munja bljesne, sklopim vjeđe,
Tako je držim ispred vrata,
Da mi ne spali san od pređe,
Od nekoliko nanowata.

Onda sačekam u tom mraku
Da opet bljesne, ko sred dana
Pa brzo u se tiplam traku
Od pocinčanog gromobrana.

Tako čuvam, kad munja sine,
Svoje snove od paučine.

Nema komentara :

Objavi komentar