utorak, 10. srpnja 2018.

Susret u prolazu | Sonja Smolec: Bez samozatajnih ljubitelja kulture koji uskaču donacijama teško bismo išli naprijed



Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

Nagradu Mato Lovrak, koja se dodjeljuje najboljem romanu za mladež napisanom na hrvatskom jeziku, ove godine osvojila je Sonja Smolec za roman “Marama s bubamarama”. “Mato Lovrak” nije prvo veliko priznanje za ovu velikogoričku književnicu – godine 2012. primila je međunarodnu nagradu Museo de la Palabra, Quero, Španjolska iz ruku princeze Leticije, današnje španjolske kraljice, za svoju priču do 100 riječi “Night Howl”.
Iako se može pohvaliti brojnim priznanjima – koja je osvajala i u domovini i u svjetskoj konkurenciji jer piše i na hrvatskom i na engleskom – Sonja Smolec je samozatajna, marljiva i posvećena drugima.

Svoje iskustvo namjenjuje mladima koje s velikim entuzijazmom dočekuje i urednički usmjerava u web časopisu Kvaka, čiji je glavni urednik njezin sin Vedran Smolec. Web časopis Kvaka pokrenut je prije gotovo tri godine kao velikogorički list, a od tada je osvojio i mnogo širu čitateljsku publiku od velikogoričke te postao dobrodošao poligon za objavljivanje i predstavljanje pisaca različite dobi i iskustva.

Najnovija knjiga Sonje Smolec je kratki roman “Ada”, koji opisuje povratak mlade žene s djetetom na otok svog djetinjstva i njezino istraživanje vlastitog podrijetla, a knjigu je objavila Naklada Bošković. Sa Sonjom Smolec razgovaramo o Nagradi Mato Lovrak, o Adi te o književnom časopisu Kvaka koji uređuje. Sonja odgovara kratko i skromno, jezgrovitim i informativnim odgovorima koji poznavateljima mnogo kazuju.

Vaš roman za mlade „Marama s bubamarama“ nagrađen je ove godine nagradom Mato Lovrak. Jeste li očekivali tu uglednu nagradu namijenjenu piscima za mladu publiku? Knjige objavljujete od 2002. godine. Potvrđuje li nagrada Mato Lovrak koliko je u pisanju važan kontinuitet?

Zašto biti lažno skroman? Priželjkivala jesam, potajno sam se nadala nekoj od nagrada za književnost za djecu, ali sam se ipak iznenadila. Nagrada može ali i ne mora potvrditi kontinuitet rada. Ona prvenstveno potvrđuje različitost teme i kvalitetu književnog djela u cjelini.

“Marama s bubamarama” bavi se urbanom temom preseljenja jedne zagrebačke obitelji s troje djece od šest do šesnaest godina. Vaš najnoviji roman za mlade „Da ti nije palo na pamet“ također prati jednu obitelj s više djece. Po čemu su brojne obitelji zanimljive kao motivi romana? Jeste li odrasli u brojnoj obitelji?


U svojim romanima volim istraživati odnose i dinamiku obitelji s više djece, ali nisam odrasla u brojnoj obitelji, bila sam jedino dijete i uvijek su mi nedostajali brat ili sestra. Uvijek se rado sjećam vremena kad sam s roditeljima živjela u kući kod tete, tatine sestre, s njenih troje djece. Bile smo dvije djevojčice i dva dječaka. Dvorište puno kokoši, voćaka, u kući mnogo knjiga i slikovnica, u ulici djeca uvijek prijateljski raspoložena za igru.

Vaši romani za mlade vrlo su cijenjeni i redovito su na listama preporučenih knjiga. Ove godine objavili ste i roman za odrasle Ada kojim ste dokazali da niste samo spisateljica za mladu publiku. Kakva su iskustva s odraslom publikom? Kako je dočekana Ada?


Ada nije prvi rukopis napisan za odrasle ali je prvi objavljen. To zapravo nije roman nego novela. Ada je primljena vrlo dobro, sve povratne informacije su pozitivne.

Web časopis Kvaka, koji uređujete, postao je nezaobilazno mjesto na kojem se susreću mladi književnici i iskusniji uzori i ravnopravno plasiraju nove uratke. Kako ste se odlučili pokrenuti književni web-časopis? Kako ste okupili ekipu koja surađuje u Kvaki?


Kvaka je projekt koji se pojavio kao logičan slijed želje da imamo časopis koji bi prvenstveno bio časopis grada Velike Gorice. Časopis koji bi objavljivao radove naših sugrađana i pisao o kulturnim događanjima kojih u gradu imamo podosta, no pokazalo se da se od “lokalnog” ubrzo pretvorio u međunarodno poznat i priznat časopis. Radove nam šalju afirmirani, manje afirmirani i nepoznati autori. Surađujemo s nakladničkim kućama, objavljujemo recenzije i osvrte, pratimo sva događanja, sajmove, književne natječaje vezane uz književnost. Javljaju nam se mnoge institucije koje žele da najave njihovih događanja budu objavljene i u Kvaki. Sadržaj je raznolik. Sve to, na žalost, nije do dana današnjeg bilo dovoljno da lokalna uprava prepozna lokalnu kvalitetu i podupre naš rad, na bilo koji način. Umjesto toga, donaciju za rad časopisa dobili smo od osobe koja je oduvijek bila velik humanitarac i pomagala kako pojedincima u nevolji tako sada i našem časopisu. Nisu to velika sredstva ali su nam veoma draga. Na njima smo donatoru Damiru Pašiću veoma zahvalni jer omogućuju da jednom godišnje objavimo izabrane radove autora objavljenih u online časopisu. Ekipu smo okupili tako što smo već od prije poznavali ljude za koje smo znali da mogu kvalitetno obavljati taj posao. Svima smo odmah na početku rekli da novca za honorare nemamo i tako su taj posao i prihvatili – iz čiste ljubavi prema književnosti. Rad na časopisu oduzima nam svima, već od prvog dana, mnogo vremena, ali vrijedi. Ponekad smo toliko umorni da ne znamo odakle nam snaga za sav taj posao.

Pišete poeziju i prozu i na engleskom i za kratku priču na engleskom NightHowl osvojili ste 2012. španjolsku književnu nagradu Museo de la Palabra pod pokroviteljstvom španjolskog kralja. Na koji način takvi međunarodni natječaji povezuju ljude i jezike? Ima li Kvaka
ambicije raspisati sličan jednostavni međunarodni natječaj za kratku priču na engleskom?


Nagrada za priču “Night Howl” nije mi prvo međunarodno priznanje ali je najznačajnije. Sva ta događanja, putovanja u druge države i gradove omogućuju nam upoznavanje drugih ljudi, književnika, umjetnika, sebi sličnih ili različitih, tako da s nekima postajemo doživotni prijatelji, suradnici. Dakako sve to ovisi o osobnosti svakog pojedinca, koliko je spreman prihvatiti različitosti. Razmišljali smo i o takvom natječaju, ali na žalost, naše mogućnosti nisu takve, mi ne možemo autorima pobjednicima dati takve nagrade, tako velika novčana priznanja, platiti putovanje i osigurati smještaj s punim pansionom No, unatoč tome, imamo nešto u pripremi. Postoje ljudi, samozatajni, ljubitelji kulture i književnosti koji nam žele pomoći. Za sada ne bih o detaljima. Poželite nam sreću da nam plan uspije.

Izvor:https://www.onenastupaju.hr/

Nema komentara :

Objavi komentar