I stojiš tako ...
I šutiš....
I čekaš.
Satima na kiši,
gledajući u jednom pravcu,
željno iščekujući,
nekog tko neće doći.
I stojiš tako...
I šutiš...
Bojiš se progovoriti riječ,
da ne narušiš sklad tišine.
Samo pokoji krik ptice
podsjeti te na stvarnost,
da ne pomisliš kako sve ovo
samo je san,
čekati nekog tko doći neće.
I stojiš tako....
I šutiš...
Dok vjetar poigrava se
uvojcima tvoje kose,
kiša ti nježno miluje lice.
Bez glasa, u tišini,
usamljena u svojoj boli,
ti stojiš tako,
nijemo dozivajući nekog tko neće doći.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.