Slika oca
Koji viri iza zavjese kraj prozora
Dok sam mu mahala
Žureći na autobus za Zagreb,
Ta slika – neće nikada izblijedjeti.
Opraštajući izraz lica, blijedog i sivog
Pomirenost sa sudbinom,
Predanost, neotpor, sjenke koje prelaze licem,
I ruka u koju su se slili svi oproštaji svijeta;
Onemoćala ruka koja je tako znakovito,
Tako teško, tako umorno mahnula.
Oči pune bola, nemoći, ljubavi...
S jednom suzom na rubu, spremnom da se otrgne, otkotrlja...
I njegova odlučnost da je ne pusti
Dok ne zamaknem, osjetila sam to.
I usne nijeme, nepomične
A tako rječite.
Slika bolesnog oca kraj prozora, iza zavjese,
Ostat će zauvijek u meni
I nikada neće izblijedjeti.
Drugi dan su mi javili
Da nikada više neće stajati kraj prozora
I mahati mi...
2014. ( umro 1991.) Iz zbirke „Ples ljubavi“
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.