Pramcem u sumrak

POLJIČKI TITUŠ I PRAZNIK RADA

Piše: Jelena Miškić

- nisam sigurna za ružmarin!!!! 😒

Bah...

Nešto drugačije, a opet tradicionalno uz tradicionalni prvosvibanjski roštilj, pomislila sam jutros. Bit će zasigurno isto kao u vrijeme kada se majka odlučila pretplatiti na kablovsku. Poslije silnog razmatranja za kojeg operatera će se odlučiti, važno je okrenula telefonski broj s reklame. Službenica ju je pitala koje su joj preferencije pri odabiru kanala, pa je još značajnije u slušalicu potvrdila": Gastronomija, uređenje vrta i turizam!"

Naravno da je Đuka popi****.

Majka mu je sasvim strpljivo i diplomatski objasnila kako ljubav ide kroz želudac i kako će sve to puno značiti za njihovo zdravlje, lakše će spavati, popravit će se kolesteroli, šećeri i ostali neprijatelji, jamči se gubitak kilograma. Cijelih mjesec dana kušali smo Bliski Istok, Dalji Istok, još dalji Istok.  Tamo neki nitko čuo Istok.

Vrhunac je bio kada je mama napunila štuku a ananasom i nekim začinima i zapekla s rajčicom. Sjedili smo u sjednici našeg pitomog dvorišta u napetom iščekivanju otkrivanja poklopca lonca. Izgledalo je bajno.  Svatko je uzeo po komad. Tišina. Dugaaaa tišina.

Tad je Đuka je vrlo nesretno zavapio: "De nemoj više kuhati te piz***** s televizije!" Naravno da smo ga podržali.

Majka nas je izgrdila da uopće nismo otvoreni za nove doživljaje i demonstrativno uzela još jedan komad.

Malo smo bili u strahu od sutrašnjeg ručka. Ali kada  da je servirala piletinu, mlince i zelenu salatu - odahnuli smo i u miru s užitkom mljackali.

Navike? Uređena nepca? Comfort zone?
Sve navedeno.

Možda sama sebi dajem previše kredita u kuhanju drugačijih jela potvrđujući stereotip "ista si svoja mater!" stvarajući dodatne izazove koji sudionicima naprosto ne odgovaraju.

...ma 'ko ih šiša. Deserte redovito pojedu!