Piše: Božana Ćosić
Nikako više nisam razgovarala sa Svenom i to je nešto što me beskrajno muči. Barem da znam u čemu je problem bilo bi mi lakše, ali ne znam i ništa mi pametno ne pada na pamet. Isključila sam ljutnju jer se uistinu nema zbog čega ljutiti na mene. Isključila sam moguću ljubomoru njegove djevojke jer bi to bilo presmiješno i Sven si takvo što ne bi dopustio. (Barem tako mislim.) Ne bi dopustio da se raspadne divno i jako dugačko prijateljstvo zbog neutemeljenih razloga. Nikada mi ne bi palo na pamet da se na bilo koji način miješam u njihovu vezu. Čak bih pristala da se ne viđamo kao do sada. Ma na sve bih pristala samo da znam što se događa. No, trenutno nemam vremena baviti se Svenom. Zvuči ružno, ali trenutno je tako.
Restoran radi punom parom i roditeljima je itekako potrebna moja pomoć. Tako da gotovo cijele dane provodim u restoranu. Začudo, nije mi teško. Ni na što se ne žalim. Jednostavno slušam što mi se kaže i bez ijedne riječi obavljam svoj dio posla. Nije lako pržiti se u kuhinji, ali kao što rekoh, ne žalim se i lako sve podnosim.
Pomislila sam da je to neka vrsta bijega. Možda me sav taj silan posao odvlači od „problema“ sa Svenom i daje mi prijeko potreban odušak. Kako god bilo, prepustila sam se tom nekom miru, što opet ne znači da neću nastaviti istraživati čim dobijem prvu priliku. Nije to mala stvar i nešto preko čega ću tek tako prijeći. Itekako će mi morati objasniti što se događa, pa kad god to bilo.
Što se tiče ostatka mog života sve je u redu. Odnos s roditeljima je dobar i ničime me ne gnjave, čak ni pogledom na budućnost. Imam neke planove, ali sam ih pustila po strani i tako će ostati još neko vrijeme. Međutim, primijetila sam nešto neobično, nekakvu nedokučivu nervozu među roditeljima. (Možda me zato puštaju na miru?) Ne mogu to točno objasniti, ali prvi put u životu ih vidim takve. Kao da su na nekoj distanci. Kao da imaju nekakav problem. Ili sam sve samo umislila? Možda su samo umorni, a kada je čovjek umoran, nije mu ni do čega. Stoga sam odlučila ne povlačiti nešto za što postoji mogućnost da sam umislila. I tu ću „odigrati“ kao sa Svenom. Pričekat ću da mi vrijeme pokaže što je na stvari, a ako se ništa ne otkrije, bit ću izravna. Postavit ću im pitanja i ništa me neće moći spriječiti da saznam odgovore pa makar to značilo svađe.
Tako je to u životu. Ne može sve biti idealno i nekako vjerujem da bi bilo dosadno kada bi baš sve bilo idealno. Najvažnije je biti svjestan toga i prihvatiti sve što nam život nosi. Uvjerena sam da sam svjesna i prihvaćam sve...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.