Kolumne

četvrtak, 1. ožujka 2018.

Robert Janeš | Svijet je vani... ja sam OK


🌍
JA:
Sumnjičav um kopa jamu
Srce se opetovano spotiče i pada
Kao živina u živom blatu
Koprca se i tone drhtureći
Manijakalno bistri pogledi
Kroz vječno prljave prozore

OK:
Svijet je vani usraniji!

JA:
Smrad se širi odozdo na gore
Puneć uzduh pramaljeća
Bojom sa cvijeća dihibrida
Mirisom svijeća sa uzvišenih mjesta
Hrane se noćne ptice umrlih ljubavi
Vječno svjetlo na zadnjem katu
Sijalica bez sjenila na hrapavu stropu
I gusta bol bez šiljaka guta bez zagriza

OK:
Svijet je vani usraniji!

JA:
Pokošeni travnjaci otkrivaju govna
Izrasla brda sakrivaju otpad
Recikliranje ili prodavanje smeća
To boja je samo sa cvijeća
Izloženog na sajmu šarenila trihibrida
Lete šećerne kȕpe plavetnim vjetrom
Nelomljive figurice od cakla
Drveni krstići bez fitilja

OK:
Svijet je vani usraniji!

JA:
Upaljen plamenik za grijanje metka u ustima
Onog s potpisom gladnih i žednih dušojeda
Neumrlih u svom iščeznuću
Lica pomazanih zelenim preljevima štakomora
Oko vrata blještav im sjaj uobličen u raskrižje
Bolan um zna samo za striktne putove
Zabranjeni su proplanci lelujavih trava ljubičastih vlati
Parkovna arhitektura obrezanih čuvstava
I gusta bol bez šiljaka jedina je konstanta
Sveprisutna sigurnost o bitnosti bivstvovanja

OK:
Svijet je vani usraniji
Rešetke su još uvijek čvrste
Zidovi bijelih Praznina
Okvir je pravokutan
Ja sam OK

Nema komentara :

Objavi komentar