Kolumne

četvrtak, 1. ožujka 2018.

Tomislav Beronić | 'Peta dimenzija' nudi nova objašnjenja odnosa vjere i znanosti, a namijenjena je znatiželjnima


Razgovor vodila: Sandra Pocrnić Mlakar

Istražujući Tesline zavojnice, mlada znanstvenica otkriva prolaz u petu dimenziju, duhovni dio svemira u kojem su nepromjenjivo zapisani svi događaji iz povijesti civilizacije. Susreti s tektonima - velikanima znanosti i duhovnosti u proteklih dvije tisuće godina -dovode u opasnost i nju i osobe u njenom okruženju. Kada i gdje će stjecati znanja kojima će zaustavljati razorne svemirske sile? Tko će joj pomagati, a tko će je ometati? Kome uopće može vjerovati?

Roman "Peta dimenzija" autora Tomislava Beronića ima nagradu Artefakt koju mu je dodijelila publika na prošlogodišnjoj Konvenciji fantastike RIKON i svoj klub čitatelja koji prate novosti vezane uz roman i rješavaju kvizove o likovima romana. Kao što je pokazala i nagrada Artefakt, "Petu dimenziju" publika je dočekala objeručke jer se Beronićev znanstveno-fantastični roman oslanja na stvarne povijesne činjenice, preispituje odnose vjere i znanosti te nudi napetost avanturističkog trilera.

Autora Tomislava Beronića pitamo kako je nastao njegov roman i kako je on, kao informatičar po struci, pronašao ulaz u spisateljsku "petu dimenziju".

Početkom ljeta 2014. na odmoru na Šolti, točnije u Maslinici, počeo sam zapisivati ono što sam godinama spremao u svojim mislima. Tada još nisam imao namjeru napisati roman. Okidač je bila knjiga Kratka povijest vremena Stephena Hawkinga. Kao školarac bavio sam se astronomijom, pa me je, 30 godina kasnije, zanimalo što je novo u svemiru. Drugi okidač bila je izjava Pape Franje iz kolovoza iste godine kako su teorija velikog praska i biblijsko učenje o postanku svijeta kompatibilni. Ponovno sam se dohvatio Biblije, Knjige Postanka, i ovoga puta vrlo temeljito proučio svaku riječ. I tako je počelo. To što sam informatičar, samo je pridonijelo sustavnosti zapisanih misli.

U Petoj dimenziji opisujete susrete sa znanstvenicima i prorocima u dimenziji u kojoj „činjenica da se nešto dogodilo uvijek ostaje nepromijenjena“. Kako ste istraživali temu o kojoj pišete? Gdje ste nalazili povijesne podatke koji su Vam bili potrebni za opise susreta sa Newtonom, Hipatijom i drugim znamenitim povijesnim osobama u Petoj dimenziji?

Uz izuzetak Ivana iz Nina, svi povijesni likovi su mi bili dobro poznati od prije. Produbio sam svoja znanja, naročito o Birgitti Švedskoj, kopajući po Internetu. Uz svaki lik su vezane i točno određene lokacije pa sam i njih pozorno istraživao. U tom smislu, sve je vrlo vjerodostojno. Dijalozi su, naravno, čista fikcija. Ipak, onaj tko uloži malo truda u dostupna djela i zapisane misli tih povijesnih osoba otkrit će kako i u toj fikciji ima sustavnosti. Vjerojatno su karakterima mojih likova pridonijeli i filmovi koje sam gledao i knjige koje sam čitao. Uostalom, nove spoznaje uvijek stavljamo u odnos s onime što već znamo i tako stvaramo svoju vlastitu percepciju. To naravno ne mijenja činjenice. Peta dimenzija je ipak samo roman.

Kako ste odredili s kojim će se povijesnim osobama susresti glavna junakinja? Jesu li dostignuća navedenih povijesnih osoba dovoljno poznate da bi publika znala protumačiti njihove poruke za današnjicu?

To je bio izazov. Pokazati kako postoji znanstvena, fizikalna i matematička nit koja povezuje čitave civilizacije kroz cijelu povijest. U Petoj dimenziji glavna junakinja u svojoj potrazi odlazi sve dalje u prošlost. Svaki sljedeći susret je još jedan korak prema početku. Od preko stotinu povijesnih likova koliko sam odlikovao titulom tekotna u Petoj dimenziji glavna junakinja susreće sedam. Svaka od tih osoba odigrala je u nekom trenutku ulogu koja je utjecala na razvoj znanosti i duhovnosti. Priznanje svima onima malima koje povijest nije zapamtila odao sam kroz lik svećenika Ivana iz Nina. Njegova, ili ako hoćete njihova, misija bila je prenositi znanje dalje i tako ga sačuvati. Slično kao što su Hobiti, kao najmanji u Međuzemlju, učinili nešto što se pokazalo presudnim.

Tektonski prolazi, tektonska mapa, tektonski štit… U petoj dimenziji upoznajemo se s pojmom tektoni i s njegovom razradom. Gdje ste pronašli pojam tektoni? Gdje se on ranije koristio i u kojem kontekstu?

Grčka riječ tekton u evanđeljima se koristi kao opis Isusovog zvanja. Kod nas se to prevelo kao stolar. Međutim, u antičkom načinu razmišljanja riječ tekton ima izvorište u riječi koju smo preveli kao tehnologija i koristi se za one koji su graditelji različitim vrstama materijala. U ono vrijeme to su bili uz drvo još kamen i metali. Dakle, tekton je onaj koji, malo šire gledano, zna više i može više.
Izraz tekton i sve ostalo što vežem uz njega, čitatelj jednostavno prihvaća i ne traži neko obrazloženje. Ipak, obrazloženje dolazi na kraju, kada naša glavna junakinja sreće onoga po kojemu su tektoni dobili svoju titulu.

Peta dimenzija osvojila je nagradu Artefakt zahvaljujući glasovima publike na prošlogodišnjem RIKON-u. Kako je Peta dimenzija dospjela na RIKON? Jeste li očekivali nagradu?

Iskreno, nitko više od mene nije bio iznenađen kad sam vidio Petu dimenziju među 16 djela nominiranih za Artefakt. Ni danas ne znam tko je složio listu kandidata. Pozvao sam prijatelje preko facebooka, osobno, mailom i zamolio za podršku. S obzirom da je Peta dimenzija od prvog dana bila dostupna čitateljima u elektronskom obliku, a i pobrala je dobre osvrte, u nekih dva tjedna je izbila na prvo mjesto i tamo se zadržala sve do kraja. Još tijekom glasovanja dobivao sam brojne komentare kako Peta dimenzija zaslužuje nagradu. Kada je razlika u glasovima postala stvarno velika, onda su i očekivanja porasla. I eto, u listopadu prošle godine na Filozofskom fakultetu u Rijeci, gdje se održavao RIKON nagrada mi je svečano uručena.

Kojoj ste publici namijenili Petu dimenziju?  Kakve su reakcije publike na koje nailazite na predstavljanjima i u komentarima na društvenim mrežama?

Peta dimenzija je namijenjena svima koji su znatiželjni. Djeci baš nije zanimljiva, možda zato što je slojevita kao i sam život, ali srednjoškolcima već jest. Publika je knjigu prihvatila iznad mojih očekivanja. Iako u knjizi ima dijelova koji na bitno drugačiji način interpretiraju odnos pojedinog čovjeka prema društvu, vjeri i znanosti, nisam dobio negativne reakcije. Teško mi je govoriti o tome jer sam sebi izgledam neskroman. Svi osvrti koje sam dobio su samo pohvalni. Čak sam na facebooku objavio i zbirku osvrta koju ću dopunjavati kako koji pristigne.

Peta dimenzija kombinira stvarnost i maštu. Može li mašta popraviti stvarnost? Kako peta dimenzija djeluje na naš trodimenzionalni svijet?

U stvari, mi živimo u čeverodimenzionalnom svijetu. Tri dimenzije prostora i vrijeme. To je, barem u znanosti, prihvaćeno još od Einsteinovog doba uvođenjem termina spacetime kojega smo na hrvatski preveli kao prostorvrijeme. Peta dimenzija je ono što ostaje iza nas u procesu širenja svemira. To su one činjenice koje ostaju nepromijenjene. Ne prošlost kako su je zapisali pobjednici već ona koja se činjenično dogodila. Kad gledamo u zvijezde mi u stvari gledamo prošlost. Sjaj koji vidimo dogodio se prije puno godina, samo što je do nas došao tek sada. Mi ne čitamo povijest zvijezde koju je netko napisao, već očitavamo činjenice koje su na vrhu svjetlosnog vala. To, naravno, budi maštu. Svi smo mi ponekad sanjari, svi volimo pogledati u zvjezdano nebo i svi smo barem jednom maštali kako bi bilo lijepo otići tamo gore. Sve dok smo takvi, sve dok maštamo, možemo i našu stvarnost, ovdje na Zemlji, učiniti maštovitijom.

Nema komentara :

Objavi komentar