Kolumne

četvrtak, 22. ožujka 2018.

Darko Balaš | Ratnik s dušom 2.


Ne znaju oni, da, ne znaju ratniče, od kamo dolazi ta tvoja mirnoća kojom mačeve neprijatelja pretvaraš u otupljene oštrice bez opasnosti. Kupio si ju, platio razočarenjem, iskovao je u kovačnicama izdaje. Tisuću puta stajao sam pod kišama boli, lutao stazama bez putokaza, uvijek u potrazi za samim sobom. Nisu razumjeli, nisu vidjeli kako se do pobjede dolazi jedino porazom. Izgubio si sve i pronašao sebe, onog kojeg si odavno zametnuo, negdje, na tuđim bojištima. Bježe, oni bježe od svoje vlastite samoće, ne znajući kako im jedino ona može donijeti ono za čim čeznu i što bezuspješno traže kroz lažnu naklonost drugih. Mir. A ti si ga pronašao, negdje na kraju svih lutanja, negdje na kraju svih potraga, kada si odustao i vratio se unutra. I pobijedio. Svaki promašaj bio je putokaz, svaki pogrešni korak smjernica koja te vodila natrag k samome sebi.

Sada, u tvojim očima punim mudrosti pronalaze jedino svoj vlastiti odraz, zagrljen dubinom spoznaje. Spoznaje o tome kako ne postoji ništa drugo osim refleksije. Negdje, duboku na rubu obzorja duše, svjesni su činjenice kako, u biti i oni u svim drugim očima traže svoje. I ne pronalaze ih, jer ih i ne mogu pronaći ako ne pogledaju natrag, unutra. Jedino refleksiju.

Traže odgovore, traže puteve, pitaju te za pravi smjer, pokušavaju tvojim riječima ispuniti prazninu. Ti im govoriš kako je praznina nastala zato što je nisu ispunili sobom, zato što se nisu vratili tamo od kamo su i krenuli. Ne čuju te, ne žele vjerovati kako je sve tako jednostavno, boje se svoga vlastitog ja. Jedino je Ja mir, jedino je Ja dubina, jedino je Ja svjetlost. Neprolazan, vječan i savršen, stvoren biti, stvoren za spoznaju. I stvoren za pobjedu. Jer porazi ne postoje. Samo tragovi koji vode natrag.

Natrag unutra...

Nema komentara :

Objavi komentar