petak, 23. ožujka 2018.

Darko Balaš | Pruži mi ruku...




Pruži mi ruku, znam kako se to može,
Pod istim smo zvijezdama hodali...
Rođeni isti, ispod sunca i kože,
Duše smo za laži prodali!

Bože, hoćemo li svi čekati taj oprost prvi?
Zar ćemo uvijek kriviti jedni druge?
Dokad' ćemo gluposti plaćati u krvi?
Namjesto razumijevanja, sijati tuge!

Dosta je, dosta je mržnje vlastita brata!
Mi možemo bolje, za to postojimo.
Hrabrost ne leži iza objave rata,
Već gledanjem u oči kad pred zlom stojimo!

Pruži mi ruku, ja pružit ću svoju,
Neka gospodari strahuju sami!
Tu stanuje hrabrost, ne u krvavom boju,
Okrenimo se svjetlu, recimo ne tami!

Nema komentara :

Objavi komentar