Kolumne

četvrtak, 1. veljače 2018.

Natali Šarić | Nespomenuta



Dok ljubiš drugu ženu,
trpjet ću muški,
grubo i sirovo spojena na sigurni dan.
Neke se žile jednostavno pogrešno premoste
pa nema što nahraniti srce.
Al’ biva.
Dok voliš drugu,
imat ću čelik među nogama,
bit ću muško,
zaboravljeni nanos snijega uz cestu.
S proljeća.
Disanje ću svesti na minimum,
zebući u miru.
I neće biti strašno, neumoljivo, nemoćno,
samo da nam se sunca ne sreću.
No ako udariš u moj sigurni dan,
prokazat ću tvoje janje psima,
kao najokrutnije žensko sa sjevera.
I bit ću mati umjesto čovjeka,
mrska i sebi i drugima,
dok grizem spokoj u koži,
od tebe narušen.
Čuvaj postrani svoje svjetlo.
Svići na drugim srećama.
Ja sam u sjeni saznala kako preživjeti noć.
Spokojno. Muški. Nezapamćena.

Nema komentara :

Objavi komentar