četvrtak, 1. veljače 2018.

Luka Tomić | Lijepo je voljeti



Zatvorih oči
al' ti probijaš i mrak
prisutnija u meni više nego ikad
Otkucaj si sličan mirisu rose
kad se zasuzi na vedrom cvijetu
Tvoje oluje prema hridi me nose
pretvarajući ljubav u ljubavnu sjetu

Zatvorih oči
jer otvorenih očiju se ljubi
sve se vrti u izvanjskoj ljepoti i potrebi da se pije čaj od zlata vreli
Tako nas uče, nekoga vani pored zadimljenih vrata
a nekog kod kuće kako da razum potopi pjev srca sanjarskog

Zašto ne izlaziš iz mraka moga
i učiniš mi moguće zavoljeti ljepotu poradi ljepote
da potrajem dok mi tijelo s komadom drveta ne sklope

Zatvorih oči
lica ti zaista nemam
ali tvoju slatkoću cijedim sa zamišljenog neba
i šume ispunjene mirom pronalazim u oblacima
zapetljanim u tvojoj neživoj kosi
Sijevaš po grudima moga mraka
kao vlak putnika udaljavaš od mene naznaku zaborava

Zatvorih oči još čvršće
jer nas lijepo uče
u očima je ljubav, a u stvarima živi
kao grijeh krštenjem nestao je iz pogleda tvoj lik
al' i dalje neumorno te ljubim i one lažne učitelje krivim
što na licu tvog imena svoje oči gledam
što od tvojih milovanja moja duša postaje cijela
tako naučih, ljubav nije ni od mraka, ni od svijetla
al' tu je zbog čovjeka, boli i nade
da se pravi spas nikad ne kupi, nikada ne ukrade
zatvorih oči, jer usprkos svemu lijepo je voljeti
ponovno se rodiš, ponovno učiš živjeti

Nema komentara :

Objavi komentar