Život je zupčanik
a ja slomljeni zubac,
vrijeme oštrice haba,
po neku slomi,
sve škripi, cvili,
teško se pokreće,
slabo okreće,
nema više ravnoteže,
harmonije još manje.
Na ljepljenom ožiljku
gubi se ritam,
sve krpano nema nekadašnji sjaj.
Davno još reče Tolstoj, Bolkonskom.
Vrte se i dalje dani i noći,
talasaju plime i oseke,
smjenjuju godišnja doba,
trči se po kružnici života,
netko oštro i žustro,
drugom ožiljci usporiše hod.
Zaustavimo koji trenutak ovog danas,
uskladimo ritam disanja s nama i njima,
zaboravimo vječne dileme:
što bi bilo da smo…
što će biti ako budem…
„krug je život, život je krug“.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.