Kolumne

ponedjeljak, 8. siječnja 2018.

Jasmina Bosančić | Poklonit ćemo mladost


Poklonit ćemo mladost kušnjama i nedaćama.
Sat će u hrapavu bilježnicu upisivati oku nevidljivo, ušima nečujno breme.
Njezine listove trebat ćemo jednog dana kao zaklon od pitanja.
Sve što bi se moglo izreći stotinama riječi, saželi smo u optičke simbole.
Slijedimo tradiciju nepripadanja, komunikaciju pojednostavljujemo u jednoglasje.
Nema značenjskih granica ni rokova.
Nismo diskurzivno opredijeljeni, niti polažemo nade u moć alegorije.
Spremno koračamo i putovima, i stranputicama, i bespućima.
Sat utiskuje bore u naša lica. Bore su mekano udubljene i satkane od soli, šećera i cimeta.
Još poneki susret i pozdrav, prije nego što odustanemo od iskustva šutnje i nemoći.
Poklonit ćemo mladost odlascima i traženjima.
U širokom luku zaobilazit ćemo prstenastu fabulu. Naši narativni obrasci nisu usredišteni
u opreku doslovnosti i metafore. Ne mogu se naći ni u jednom rječniku općih pojmova.
I proći će još poprilično vremena dok volja ne nadjača formu.
A mi ćemo dotad krstariti daljinama na velikom, oblom zrnu svemirske prašine,
pustoloviti između čuđenja i htijenja. 
Poklonit ćemo mladost sreći i čamotinji, ratu i miru, snu i nesanici.
Kada nas jednom sustigne vječnost, iz klavira će poletjeti ptice.
U kljunu će nositi oskrnavljenu mladost.  Pljuštat će kiša, kiša meda, soli i ulja.
Stajat ćemo na mjestu odakle smo svojedobno pošli i satnom mehanizmu predati posljednju
riječ, ovršenu od  višeslojnosti, dovršenu u zadnjem izdahu mladosti.

Nema komentara :

Objavi komentar