Kolumne

srijeda, 27. prosinca 2017.

Krunoslav Mrkoci | Sjaj i honorar pisaca


U Hrvatskoj javni prostor zauzima onaj iza koga stane medijsko-izdavački lobi pojedinaca na mjestima od utjecaja, a to su naravno - mediji. I što onda? Objave te, stave te u medije, dobiješ nekakvu nagradu u Hrvatskoj. Tvoj izdavač dobije subvenciju za tvoj roman i otkup po knjižnicama. Ti dobiješ svoj honorar. Pitanje je koliko se od takvog romana ili knjige uspije prodati u maloprodaji? Koliko će zainteresiranih građana zaista kupiti npr. nagrađeni roman? Većina zainteresiranih otići će u knjižnicu, i posuditi roman. Ukupno sto ljudi u Hrvatskoj će uopće pročitati neki nagrađeni roman. Za svakog čitatelja iznad broja sto da dam kunu, ne znam koliko bih sakupio. I što znači biti pisac u Hrvatskoj? Ima te u medijima, honorar od izdavača. Možda jedino novac od nekakve godišnje prve nagrade? I to je to. Koliko ljudi u Hrvatskoj prati uopće kulturu? Možda ćeš jednog dana ući u čitanke. Ukoliko nemaš prave pornografije u tekstu.

Nisam velik pobornik i ne vjerujem nekakvim sociološkim istraživanjima. Vjerujem zdravom razumu, i izvješćima o broju prodanih primjeraka.

A što znači ako bi i ozbiljno pisao, ili neozbiljno, pa bio čitan, a ne dobiješ za to niti kunu? Što znači, ako te čak 50 duša čita, a ti od toga ne dobiješ niti kunu? Računaju se samo oni koji dobivaju kune. Novac je jedina realna potvrda uspjeha.

Dostojevski je bio uspješan pisac. Novcem od objavljenih nastavaka svojih romana u novinama, vraćao je kockarske i druge dugove. Piscem se isplati biti donekle u mnogoljudnoj razvijenoj zemlji. Houellebecq je zaradio milijune eura. Teško je naći veće genijalnosti u pisca, od toga da se ljudima pokaže koliko su jadni. Kršeći posljednje granice društveno podrazumijevane građanske pristojnosti, pisac u velikoj zemlji može zaraditi nešto novaca. Hrvatska nije velika zemlja.


Nema komentara :

Objavi komentar