tek svanulo je
i još omarina nije zaljuljala zrak
kava ispunila mirisom jutra lođu u potkrovlju
na staklenu stolu rumeno nebo
šalica puna, pepeljara prazna
i dvije suhe smokve
s dremljiva krova kos pjesmom dozivlje družicu
nekad je moja majka sušila smokve i krala ih
od kosova sa zelene krošnje u sparenu vrtu
volio sam te smokve i one kaplje nektara što su
visile s donje strane
svaka smokva davala je tek jednu
u njoj se sakupio sav slad,
i ogledalo se sunce
a njih, smolaste i zlatne
krale su mi ose
kosovi na plodu ostavljali rupe
zato smo ih prekrivali mrežom i okretali na podnevnu suncu
plašeći se ljetnih nevera i krupnih kapi kiše
danas smokve nemaju miris djetinjstva
na njima nema onih kapi meda
(uklone ih u dućanu da ose ne kradu)
a jutra mirišu na kavu i cigaretu
kosovi mi više nisu mrski
sad im dobrojutro nazdravim i ponekad umišljam
da mi pjesmom odzdravljaju
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.