Kolumne

subota, 18. studenoga 2017.

Ivica Ušljebrka | Crvene sandalice


ljetno podne žegom naleglo na grad
s prozora, staklenih pročelja, s automobila
oštrice svjetla prosijecaju omarinu što
leluja ulicama
crvene sandalice broje sitne korake
vrelinom nogostupa
kosa uvojcima pada niz bjelinu haljinice
kao zlatan slap
što izvire pod svilenom vrpcom
okrugao osmijeh i krupne dječje oči:
„Sreća nosi lice djeteta.“
na štapiću srcolika lizalica k'o staklo Murana
ljeska se na suncu

mobitel zvonjavom pozva ruku majke
u utrobu torbe
i krade joj pažnju
preko ceste bijelo mače
privlačno k'o velika pahulja snijega
na ljetnoj sparini
sandalice mu pohitale ususret

reski vrisak guma
isparao zrak kao trulo platno

crvena je sandalica na vrelu asfaltu
crvena je mrlja što širi se bjelinom haljinice

razlio se zlatan slap po crnini ceste

rasprslo se srce lizalice

Nema komentara :

Objavi komentar