ljetno podne žegom naleglo na grad
s prozora, staklenih pročelja, s automobila
oštrice svjetla prosijecaju omarinu što
leluja ulicama
crvene sandalice broje sitne korake
vrelinom nogostupa
kosa uvojcima pada niz bjelinu haljinice
kao zlatan slap
što izvire pod svilenom vrpcom
okrugao osmijeh i krupne dječje oči:
„Sreća nosi lice djeteta.“
na štapiću srcolika lizalica k'o staklo Murana
ljeska se na suncu
mobitel zvonjavom pozva ruku majke
u utrobu torbe
i krade joj pažnju
preko ceste bijelo mače
privlačno k'o velika pahulja snijega
na ljetnoj sparini
sandalice mu pohitale ususret
reski vrisak guma
isparao zrak kao trulo platno
crvena je sandalica na vrelu asfaltu
crvena je mrlja što širi se bjelinom haljinice
razlio se zlatan slap po crnini ceste
rasprslo se srce lizalice
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.