k'o marljivi mravi u svome trudu
garavih lica na svjetlost dana
rudari vade vrijednu rudu.
Njihove ruke su željezo kruto
s čela im curi prljavi znoj
s kaciga lampe što svijetle u tami
posule oknom zvjezdani roj.
Znaju da poguban posao rade
želja za kruhom tu ih još drži
u svakome danu tek jedna je briga
samo da staro okno izdrži.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.