Onako kao da jedva još diše,
Na plavom tijelu – valova bore,
Gdje lađe ljuskica bijela se njiše.
I val za valom udara šljunak,
U taktu mojeg umornog srca,
Od mašta gdje sam ja bio junak,
Nije preostalo više ni zrnca.
Starica More! Ta pjenušava bluza,
Od jada tvojih postala slana,
Na koži mojoj tvoje potoke suza,
Sunce isušilo još danas od rana.
Ispred svakog sljedećeg vala,
Voda s mojim srcem u pratnji,
Zapne na tren. I to nije šala.
Možda će sljedeći val biti zadnji.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.