Kolumne

srijeda, 15. studenoga 2017.

Ivica Grgić | Isti kao i ti


Isti sam kao i ti, život mi je jednako drag
u sebi ćutim zanos, brige i strahove
nekad sam divlji, nekada blag
nekad me tuga lomi na mahove.

U sebi nosim čitava mora, oluje i mirnoću
ćutim pomirljivost u duši punoj inata
nekada sjednem na verandu i kasno noću
pišem ti stihove srcem od zlata.

Isti sam kao i ti, volim sutone i zore
volim kad usred dana ugledam lijepe oči
ljubavi zamišljam kao svijeće što gore
a poljupce kao sjajne zvijezde u noći.

Kao i ti, i ja ćutim prolaznost svega
i pamtim mnoge mrtve ljude
o grob je tako lijep kad staviš u njega
komad vlažne zemljane grude.

al još je ljepše kad voliš žive
one s kojima dijeliš noći i dane
i kada im kažeš u dane sive
riječ dobrote ko melem na rane.

Isti sam kao i ti, željan sam toplih ruku
u bijela, zimska jutra puna studi
željan sam sudbinu zagrlit u struku
i klonuti stihom u vrele ti grudi.

Nema komentara :

Objavi komentar