Pod ugaslim suncem i tmurnim nebom okruniše se strah i očaj pa zavladaše ljudskim imperijem kao najveći neprijatelji. Učiniše čovjeka malim iako im on sam krunu preda. Zavadi pa vladaj - bijaše njihov put prema prijestolju. I tako čovjek čovjeku postade vuk, okrutan, ali ipak samo čovjek. Ranjen i bolan pada na koljena tražeći ruku brata svoga. Klečeći na koljenima začu glas koji mu šapće: Ljubi da bi bio ljubljen. Prihvati da bi bio prihvaćen. Daruj da budeš nagrađen i iziđi iz sebe da vidiš oko sebe. Zatim reci svijetu ovom: Mir s tobom! Mir s tobom!
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.