Kolumne

nedjelja, 29. listopada 2017.

Sven Adam Ewin | Gavran



Jutros na livadi blizu marketa (ja sjedim u autu),
Slijeću gavrani, kao na neku svoju pistu,
Svaki s orahom u kljunu.

Malo hodaju amo-tamo,
A onda se zaustave,
Ispuste orah u travu i udaraju ga kljunom.

Mislim si, baš dobro, sad ću in vivo vidjeti
Kako čuvena ptica razbija orah i hrani se.

Pogledam bolje, kad to gavran kljunom kopa rupu,
U nju polaže orah i pokriva mahovinom da zatre trag,
Pa odleti po drugi orah.

Pun novog saznanja,
Ja se odjednom raznježim,
Zima će biti duga, valja preživjeti. Ali, zaboga,
Kako će ga pronaći? Uokolo trava, bez ikakva markera.

Rekoh, da se malo poigram, star sam, a dijete.

Odem do mjesta
Gdje ga je meni najbliži gavran zakopao svoj orah,
Izvadim ga, premjestim deset centimetara istočno
I sjednem u auto.

Nije bilo minutu-dvije,
Sleti mi gavran na haubu, pokaka se i kaže:

Svene, Svene,
Hajde sada lijepo vrati onaj orah deset centimetara zapadno,
Viđen si i otkriven, pogledaj na onu platanu.

Ja pogledam,
A gore sjedi gavran osmatrač.
Šta gledaš, grakne: čuo si šefa!

Nema komentara :

Objavi komentar