Kolumne

subota, 28. listopada 2017.

Dnevnik (ne)obične djevojke


Noć... gluposti

Piše: Božana Ćosić

Dok se ja borim sa svojim duhovima, noćnim morama, tjeskobom... dok ne znam kud bih sa sobom i svim se snagama borim za Hrvoja, odnosno, za dokazivanje njegove nevinosti, ekipi iz Glamura je ne pamet pala ideja da napravimo parti za noć vještica. Osim što mi je to glupo, što je to samo „uvoz“ koji smo pomalo zaluđeno prihvatili, ne mogu shvatiti takve prijatelje. Ok, možda pretjerujem jer ni ne bismo smjeli sve zaustaviti i upasti u letargiju, također je to izvrsna prilika da zaradimo više, ali ne bismo smjeli zanemariti sve što se dogodilo, a upravo se tako ponašaju.

Nakon razgovora s Antonijom ništa se bitnije nije dogodilo. I dalje se vrtim u istom krugu, ali Boris mi pruža nadu da će se ipak nešto promijeniti. Zdušno se primio poslala pa je, između ostalog, angažirao prijatelja da podrobnije istraži slučaj, onaj dio koji je nama posve stran.

Iako mi nije drago što se često viđam s Borisom, nemam drugi izbor i jedino što mi preostaje jest da ostanem povezana s njim, ali i da dobro pripazim na ponašanje kako ne bi pomislio da mu šaljem dvosmislene znakove. Nikako ne bih voljela da misli da želim nešto više od prijateljstva.

Posjetila sam Hrvoja u zatvoru. Taj susret je bio jako težak. Osim što je to uistinu nezgodna situacija i niti jedno ne znamo kako da se ponašamo, morala sam mu zatajiti sve vezano za Borisa, ali i Antonija. Zapravo sam ga malo ispitala o njihovom prijateljstvu, ali tek kada me je pitao kako je na poslu. I čak je podržao ideju o noći vještica. Rekao je ono što sam i sama zaključila – ne smijemo sve zaustaviti zbog njega.

Hrvoje i dalje stoji iza svoje priče da nema pojma ni o čemu, ali sada znam da je to istina. No ono što me je u jednakoj mjeri iznenadilo i  razveselilo je njegovo stanje. Naime, prihvatio je situaciju, ne očajava. Umjesto toga i sam se bori da dokaže nevinost. Čak je pozvao brata iako je svojedobno bio posve protivan ikakvoj pomoći i odlučan da se sam bori za sebe. Međutim, ova je situacija preteška da bi je mogao sam proživjeti. Posve razumljivo.

Na kraju posjeta mi je sasvim jasno pokazao koliko cijeni i koliko mu znači to što sam uz njega. Priznajem,godilo mi je to.

Naša ljubav je jača od svega i znam, oboje znamo, da ćemo iz ove bitke izaći kao pobjednici. I upravo sam zato odlučila nastaviti dalje, ne kao da se ništa ne događa, nego čvrsto i pribrano. Pristala sam na taj parti u Glamuru i obećala si da ću se potruditi i dati svoj doprinos pripremama. Ma ukrašavat ću prostor tim raznim drangulijama, obući ću kostim vještice i sa smiješkom posluživati goste. Dat ću sve od sebe da nitko ne primijeti moju bitku u grudima. Odglumit ću tu noć da je sve u najboljem redu, a duboko u srcu nositi Hrvoja i misliti na njega.

Proći će i ta „noć gluposti“. Nemojte se ljutiti što ovako govorim, ali uistinu mi nije ni do čega...


Nema komentara :

Objavi komentar