Odabrano pet finalista Nagrade Kamov

vrijeme: 27.10.2017.

mjesto: Zagreb

url: http://www.hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/

Damir Karakaš, Martina Vidaić, Zoran Roško, Slađana Bukovac i Kristian Novak finalisti su Nagrade Janko Polić Kamov, koja se dodjeljuje za najbolje književno djelo napisano na hrvatskom jeziku, izvijestilo je Hrvatsko društvo pisaca (HDP).

Odluku o finalistima donio je žiri u kojemu su Nikola Petković, Boris Postnikov i Ivana Rogar, a nagrada će dobitniku biti uručena u Rijeci, 17. studenoga, na Kamovljev rođendan.

Roman Damira Karakaša "Sjećanje šume" (Sandorf) fragmentarna je povijest jedne obitelji, ali i mnogo više od toga, stoji u obrazloženju žirija. "On funkcionira i komunicira na dvije razine, onoj izrečenoj i onoj prešućenoj o kojoj možemo samo nizati pretpostavke. To tekstualno nesvjesno u ovom je romanu snažno prisutno i, osim što obogaćuje pripovjedni svijet mogućim tumačenjima, funkcionira kao učinkovit kreator atmosfere neizvjesnosti", ističe žiri.

Zbirka poezije Martine Vidaić, "Tamni čovjek Birger" (V.B.Z.), podijeljena je u pet ciklusa, a otvara je onaj naslovljen prema stvarnoj djevojčici, žrtvi zlostavljanja koja je s jedanaest godina počinila ubojstvo. Time je, ističe žiri, zadan prevladavajući ton zbirke - mračan, a često mučan i tjeskoban. "Taj mračni unutarnji svijet, njegove teške emocije, tvore gustu atmosferu zasićenu frustracijom i nemirom, a sve to iz rakursa vrlo suzdržanog i naoko hladnog subjekta", dodaje žiri.

U romanu Zorana Roška "Minus sapiens" (Naklada OceanMore), već od uvodnih rečenica "jasno je da prije polaska na ovaj eksperimentalno-čitalački trip treba raspakirati osnovni komplet za interpretacijsko preživljavanje i zaboraviti ga do neke druge prilike: sve što u romanu slijedi nema nikakve veze s bilo čim što je romanu prethodilo u domaćoj književnosti", stoji u obrazloženju. "Roman za koji se ne može reći da je sasvim drukčiji od kompletne domaće književne produkcije samo zato što ga s tom produkcijom uglavnom nema smisla uspoređivati: duhovit, temeljito iščašen, jedinstven", ističe žiri.

Roman Slađane Bukovac "Stajska bolest" (Sandorf) nastao je, smatra žiri, "s rijetko visokim ambicijama u svim svojim ključnim dimenzijama – jezičkoj, kritičkoj, socijalno-psihološkoj, esejističko-komentatorskoj – i pritom te ambicije rijetko uspješno ostvaruje: u okvirima recentne domaće književne produkcije to znači dobrodošao eksces".

Roman Kristiana Novaka "Ciganin ali najljepši" (Oceanmore), po mišljenju žirija, hiperrealistička je fantazmagorija, "ludička tragedija u kojoj je ulog s kojim se ulazi u tragičku i tragičnu igru sama činjenica rođenja na ovim prostorima, dolaska na svijet u tebi zadanom obliku rase, kulture, roda, profesije, pozicije u društvenoj hijerarhiji". Roman je, smatra žiri, himna negativitetu kao energentu koji pokreće sve likove i to na njihovom putu dolje". Riječ je, dodaju, o polifonu romanu u kojemu se svaki akter do samouništenja uvjerava da je uvjeren da živi. "Stilski, pripovjedno, s nesvakidašnjim intelektualnim nabojem, umnoženim introspekcijama, perfekcionističkom polifonijom decentrirane fokalizacije kojom se slaže mozaik nedokučive banalnosti dobra i zla, svojom ljepotom koja njezina čitatelja pretvori u prijatelja, ova knjiga jedinstvena je u hrvatskoj suvremenoj književnosti".

Na natječaj su prijavljene 63 knjige objavljene u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 30. lipnja 2017., a uz odabrane finaliste, među polufinalistima su bili i romani Ludwiga Bauera "Šoferi" (Fraktura), Dražena Katunarića "Smiješak Padra Pija" (Hena Com), Maje Ručević "Je suis Jednoruki" (Algoritam), knjiga kratkih priča Nade Topić "Male stvari" (V.B.Z.), zbirka priča Nore Verde "O ljubavi, batinama i revoluciji" (Sandorf).

Nagradu je ustanovilo Hrvatsko društvo pisaca 2014. godine, a kriterij odabira je prvenstveno je književna izvrsnost, međutim nagrada također promiče inovativnost, bilo u stilsko-jezičnom ili u tematskom smislu, ističu iz HDP-a.

Izvor:Culturnet.hr