Kolumne

četvrtak, 31. kolovoza 2017.

Vedran Strmečki | Kiša je padala one noći kad je umrla


U mojim mislima među zidovima
crn kostur kreveta navlažen suzama,
simbol manifestacije boli.
Suze su se svlačile
niz rubove nemira
privlačeći pažnju
na svjetlo i tamu,
grešnu igru jednostavnosti.
Kazna je ono što me obuzdava.

Kiša je padala one noći kad je umrla

Noć je zatrovana tugom,
glasni koraci samoće
dovode do sumanutosti
između ideja,
tog blagog pokušaja
hvatanja realnosti.
Kapljice znoja
teku niz vrijeme,
tišina, umjetnost koja me ubija.
Da utješim sjenu,
biram nikoga,
daleko od ostavljenih tragova.

Kiša je padala one noći kad je umrla

Nema komentara :

Objavi komentar