Kolumne

utorak, 8. kolovoza 2017.

Mario Kovačević | Ne pitaj


ne pitaj zašto
bježim od samoće
i tvojom krivnjom
tažim svoju glad,
dajem svu ljubav ko prezrelo voće
i ništa manje ne tražim nazad

kako me slijedit' to ne pitaj mene
iako ponekad usporim ritam
i ponekad netko iz moje sjene
uspije izać' na svjetlo čitav

nitko ne zna
moju gorku muku
i nikog nema
da pruži mi ruku
iza mene su samo mostovi srušeni
velikim očekivanjem ugušeni
prolazni likovi iz podsvjesne magle
usputne žrtve moje strasti nagle

i nikoga nema
da je dovoljno udaren
da ipak ostane
samo misao udaljen

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.