Pozdravit ću jutros jutro, gotovo prije sunca. Cupkat ću nestrpljivo na plavom prozoru podižući se na prste kao dijete. Grad spava i to je ono njegovo pravo JA. Bez suvišnih riječi sidrenih u odraslost. Bez bijesa, straha i malodušnosti. U taj sat slobodnije diše, još sanjiv, s odmakom od uvjerenja da boluje.
Kratak je to dio dana u kojem je sve onako kako mora biti, kako uistinu jest. Čisto. Nepatvoreno. Ljudski.
Navit ću vrijeme na svitanje, dok se i sam prepoznaje, i praviti podsjetnik na njegove najbolje strane. Neću mu dati da zaboravi koliko vrijedi.
Kratak je to dio dana u kojem je sve onako kako mora biti, kako uistinu jest. Čisto. Nepatvoreno. Ljudski.
Navit ću vrijeme na svitanje, dok se i sam prepoznaje, i praviti podsjetnik na njegove najbolje strane. Neću mu dati da zaboravi koliko vrijedi.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.