Kolumne

srijeda, 9. kolovoza 2017.

Mario Šoštar | Pisanje se ne može odabrati...


Razgovor pripremila i vodila: Gordana Malančuk

Mario Šoštar rođen je 1973. godine u Hrvatskoj, ali živi u Njemačkoj. Posao kojim se bavi, omogućava mu putovanja cijelim svijetom gdje skuplja mnogobrojna iskustva upoznavajući ljude svih vjera, nacije ili boje kože. Svoja putovanja, katalogizirao je snimanjem i objavljivanjem na svom Facebook profilu. Do sada je izdao pet romana u vlastitoj nakladi: Mikrofilm, Državni prijatelj broj jedan, Element (nastavak Mikrofilma), U srcu komunizma (koji je izdao uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske), te We come one (jedini ljubavni roman za sada ). Mikrofilm i Državni prijatelj broj jedan, izašli su u isto vrijeme. I dok se jedan bavi imaginarnim svijetom Četvrtog Reicha, drugi se bavi raznoraznim pitanjima devedesetih kada se Jugoslavija raspala. U svojim romanima često spominje stvarne osobe, dajući im dozu realnosti, te čitatelja ostavlja u nedoumici s pitanjem: "Koliko su istiniti likovi i radnje u romanu?" što će biti i moje prvo pitanje za njega.

Mario, koliko su istiniti likovi i radnje koje opisuješ u svojim romanima?

I likovi i radnje su fiktivni, ali isprepleteni sa stvarnim događajima koji su se dogodili u prošlosti i ostali više-manje nerazjašnjeni, odnosno zaboravljeni tokom vremena. Javnost je za njih izgubila interes, a moji romani su napisani u obliku alternativne stvarnosti, tj. vjerojatnost da se to sve tako dogodilo nije isključena, ali niti potvrđena. Ostaje na čitatelju koliko će se složiti s time.

Pročitavši tvoj roman Državni prijatelj broj jedan, kako si nazvao i Facebook stranicu, dobila sam dojam da si rat u Hrvatskoj gledao iz prikrajka, ali da si, opet, na neki način sudjelovao u njemu. Čini li mi se, ili je to samo zbog tvog stila pisanja?

Rat sam promatrao djelomično iz Hrvatske još kad sam bio u srednjoj školi, a kasnije iz inozemstva. Što se tiče radnje DPBJ, svatko tko je pročitao knjigu, a sjeća se bivšeg poznatog srbijanskog (sprskog) bankara Jezdimira Vasiljevića, shvatit će da to što je opisano u knjizi, čak i nije nemoguće izvedivo.

Koliko je rat utjecao na tvoj život? I jesi li se zbog njega odlučio preseliti u Njemačku?

Rat nije nimalo utjecao na moj zivot. Ja se nisam preselio u Njemačku. Njemačka je dio mog života kao i Hrvatska jer je moja obitelj ovdje.

S obzirom da iza sebe imaš već pet objavljenih romana koji se nalaze u gotovo svim knjižnicama u Republici Hrvatskoj, a šesti je pri kraju, kako si zadovoljan odazivom čitatelja?

Sa odazivom čitatelja sam jako zadovoljan. Uvijek me iznenade pozitivne kritike i realni osvrti čitatelja, pogotovo kad mi netko kaže, da nije išao spavat prije nego što je knjigu pročitao do kraja, jer jutro je izgledalo tako daleko da bi se čekalo na kraj 😊

Među pet izdanih romana, četiri su kriminalističkog žanra i jedan ljubavne tematike. Otkuda potreba za pisanjem ljubavnog romana?

Bez obzira što je WCO (We come one) fiktivno djelo, ne znači da se nekome tako nešto nije dogodilo!

Hoćeš li se okušati i u nekom drugom žanru?

Naučna fantastika. Prva moja knjiga napisana rukom kada sam imao 13 godina bila je naučna fantastika pa možda ju jednom obradim i objavim. A i Element ima malo naučne fantastike.

Zašto si se odlučio na samoizdavaštvo?

Zato što nemam ni veza ni poznastava sa izdavačkim svijetom! Odnekud se mora krenuti. Knjiga "U srcu komunizma" je izdana od strane izdavačke kuće Funditus. Suradnja je nastala slučajno i vjerojatno će se nastaviti, pa na taj način polako napuštam samoizdavaštvo. Svatko tko vjeruje da njegovu knjigu vrijedi objaviti, makar njome privukao jednog jedinog čitatelja, ako ne naiđe na odaziv izdavača, morat će krenuti u tom pravcu.

Koliko sam upoznata s neafirmiranim autorima, većina je krenula tim putem. Nažalost, sve je skuplje izdati knjigu u vlastitoj nakladi. Barem u Hrvatskoj. Zašto si se odlučio izdavati knjige u Hrvatskoj, a ne u Njemačkoj gdje i živiš?

U Njemačkoj je još skuplje. Sam prijevod knjige košta puno više nego objavljivanje kompletne knjige u Hrvatskoj.

Kojim poslovima si se bavio kroz život?

Ugostiteljstvo (pizza majstor, kuhar, šef kuhinje, itd ), vozač kamiona, trgovac automobila, dostavljač u pet različitih država na više kontinenata, i poduzetnik u tri navrata.

Kako si se, uopće, našao u spisateljskim vodama?

Nema se tu što čovjek naći. Tko ima talent, ne može mu pobjeći, ruka sama krene pisat i to je to. Pisanje se ne može odabrati, ono se dogodi samo od sebe.

Rekao si da si završio šesti roman. O čemu se radi u njemu i kada će izaći?

Još 10 stranica. Špijunski roman za vrijeme hladnog rata. Industrijska špijunaža na relaciji Jugoslavija - Njemačka - Sovjetski savez - Kuvajt - Jemen - Afganistan - Maldivi. Revolucionarni izum na području auto industrije od strane jednog ruskog izumitelja. Bit će iduće godine u prodaji..

Posjetio si sve te zemlje o kojima pišeš?

Uglavnom da, ali u onima u kojima još nisam bio, na listi su za buduća putovanja. Sljedeće putovanje u studenom vjerojatno; Tanzanija.

Lijepo. Putuješ u zemlju u kojoj je rođen Freddie Mercury. Znači slijedi novi videoputopis?

Da, Zanzibar na kraju. Makar u vrijeme rođenja FM-a, Zanzibar je bio sultanat, a sada je dio Ujedinjene republike Tanzanije. No prije toga Dar-es-Salaam ( glavni grad Tanzanije ), i koji safari.

U našim razgovorima, spominjao si da puno čitaš iako puno radiš, putuješ i pišeš. Koji pisci su ti najdraži? Imaš li neki uzor?

Ne mogu reći tko su mi najdraži pisci, mogu samo reći da ima puno dobrih. John Grisham, Robert Ludlum, Sidney Sheldon, Alex Berenson, Clive Cussler, to su neki od autora čije sam pročitao skoro sve romane, ali svakako bih dodao i Gorana Tribusona koji piše na teme u bivšoj Jugoslaviji iz sedamdesetih godina i odlične su mu knjige kao i mnogi domaći autori, kako klasici tako i moderni.

Također si mi iznio ideju za svoj slijedeći roman kojom sam ja još uvijek oduševljena. Hoćeš li je realizirati ili imaš neku drugu ideju?

A to je tak neka ideja za daleku budućnost. Za nju mi treba malo više vremena za razraditi. Nakon ovog projekta 1000-100-1-0, idem obraditi jednu napisanu knjigu još prije 25 godina, a onda nastavak Elementa. To je plan za naredne 3 godine. 😊

https://www.facebook.com/opasnodobriromani/
http://www.mariosostar.com/

Nema komentara :

Objavi komentar